razàbrati
razàbrati (što) svrš. 〈prez. razabèrēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. rȁzabrān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
razabrati | |
prezent | |
jednina | |
1. | razaberem |
2. | razabereš |
3. | razabere |
množina | |
1. | razaberemo |
2. | razaberete |
3. | razaberu |
futur | |
jednina | |
1. | razabrat ću |
2. | razabrat ćeš |
3. | razabrat će |
množina | |
1. | razabrat ćemo |
2. | razabrat ćete |
3. | razabrat će |
aorist | |
jednina | |
1. | razabrah |
2. | razabra |
3. | razabra |
množina | |
1. | razabrasmo |
2. | razabraste |
3. | razabraše |
perfekt | |
jednina | |
1. | razabrao sam |
2. | razabrao si |
3. | razabrao je |
množina | |
1. | razabrali smo |
2. | razabrali ste |
3. | razabrali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam razabrao |
2. | bio si razabrao |
3. | bio je razabrao |
množina | |
1. | bili smo razabrali |
2. | bili ste razabrali |
3. | bili su razabrali |
imperativ | |
jednina | |
2. | razaberi |
množina | |
1. | razaberimo |
2. | razaberite |
glagolski prilog prošli | |
razabravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
razabrao, razabrala, razabralo | |
razabrali, razabrale, razabrala | |
glagolski pridjev pasivni | |
razabran, razabrana, razabrano | |
razabrani, razabrane, razabrana |
1. | doći do jasne osjetilne predodžbe o čemu; raspoznati, razaznati (očima ili sluhom) |
2. | doći do jasnoće, izvjesnosti o čemu; shvatiti, razumjeti, razlučiti (o pojmovima, pojavama i sl.) |