ravnotéža
ravnotéža ž
jednina | |
---|---|
N | ravnoteža |
G | ravnoteže |
D | ravnoteži |
A | ravnotežu |
V | ravnotežo |
L | ravnoteži |
I | ravnotežom |
množina | |
N | ravnoteže |
G | ravnoteža |
D | ravnotežama |
A | ravnoteže |
V | ravnoteže |
L | ravnotežama |
I | ravnotežama |
1. | a. fiz. stanje mirovanja tijela kad su sve sile koje na njega djeluju međusobno neutralizirane, kad se njihovo djelovanje potire [stabilna ravnoteža; labilna ravnoteža; indiferentna ravnoteža] b. stanje organizma ili tvari pri kojem suprotstavljene reakcije stoje u najpovoljnijem omjeru |
2. | pren. ujednačen odnos, sklad između duhovnih osobina, duhovne angažiranosti, djelatnosti i sl.; ujednačenost, usklađenost, ravnovjesje |
3. | odnos snaga koji onemogućuje nadmoć jednih nad drugima; ujednačenost snaga (država, političkih itd.) |
4. | bank. stanje zaključnog računa kad su aktiva i pasiva jednake, usklađenost primitaka i izdataka |