razbìstriti
razbìstriti svrš. 〈prez. ràzbistrīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràzbistren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razbistriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razbistrim |
| 2. | razbistriš |
| 3. | razbistri |
| množina | |
| 1. | razbistrimo |
| 2. | razbistrite |
| 3. | razbistre |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razbistrit ću |
| 2. | razbistrit ćeš |
| 3. | razbistrit će |
| množina | |
| 1. | razbistrit ćemo |
| 2. | razbistrit ćete |
| 3. | razbistrit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | razbistrih |
| 2. | razbistri |
| 3. | razbistri |
| množina | |
| 1. | razbistrismo |
| 2. | razbistriste |
| 3. | razbistriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razbistrio sam |
| 2. | razbistrio si |
| 3. | razbistrio je |
| množina | |
| 1. | razbistrili smo |
| 2. | razbistrili ste |
| 3. | razbistrili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razbistrio |
| 2. | bio si razbistrio |
| 3. | bio je razbistrio |
| množina | |
| 1. | bili smo razbistrili |
| 2. | bili ste razbistrili |
| 3. | bili su razbistrili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razbistri |
| množina | |
| 1. | razbistrimo |
| 2. | razbistrite |
| glagolski prilog prošli | |
| razbistrivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razbistrio, razbistrila, razbistrilo | |
| razbistrili, razbistrile, razbistrila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razbistren, razbistrena, razbistreno | |
| razbistreni, razbistrene, razbistrena | |
Definicija
| 1. | (se) a. postati bistar, prestati biti zamućen, postati proziran (o vodi, piću i sl.) b. prestati biti u izmaglici; razvedriti se (o vremenu) c. pren. osloboditi se smrknutosti, namrgođenosti, postati vedriji d. osloboditi se zbrkanosti, pometenosti, postati sređen, sposoban za rasuđivanje e. postati jasniji, doći do razrješenja, raspleta, postati izvjesniji; razjasniti se |
| 2. | (što) pren. osloboditi nejasnosti; objasniti [razbistriti pojmove] |
