∆ ratio iuris (izg. ratio jẉris) pravn. logika pravnoga sustava; ratio legis (izg. ratio lȇgis) pravn. smisao zakona; svrha koja se želi postići pravnom normom; ratio recta (izg. ratio rȅkta) onaj koji ispravno prepoznaje osobito moralne norme; »ispravan razum«; ratio studiorum (izg. ratio studiórum) izraz koji se odnosi na skup normi iz pedagogije i metode učenja koje su korištene u isusovačkim školama; ultima ratio (izg. ȕltima ratio) pravn. posljednji dokaz