rȁzgovōr
rȁzgovōr m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | razgovor |
| G | razgovora |
| D | razgovoru |
| A | razgovor |
| V | razgovoru / razgovore |
| L | razgovoru |
| I | razgovorom |
| množina | |
| N | razgovori |
| G | razgovora |
| D | razgovorima |
| A | razgovore |
| V | razgovori |
| L | razgovorima |
| I | razgovorima |
Definicija
izravna usmena razmjena mišljenja, stavova, dojmova itd. između dviju ili više osoba, izmjenjivanje govornih poruka [razgovor sa samim sobom; razgovor u četiri oka; službeni razgovor; živi razgovor]
Frazeologija
⃟ čašica razgovora fam. prijateljsko ili neslužbeno ćaskanje ili nevezan razgovor uz usputno posluživanje pićem [pozvati na čašicu razgovora];
imati razgovor (s kim) ukoriti povodom čega, podučiti koga u obliku razgovora, pozvati na red [s tobom imam razgovor ob. djeci u zn. pozivanja na red za nešto neprilično ili loše učinjeno, za propust, nepodopštinu i sl.];
nevezan razgovor izravno razmjenjivanje misli, stavova o različitim temama, razgovor koji se razvija sam od sebe i po nahođenju onih koji ga vode, bez unaprijed ugovorene teme, trajanja itd.
imati razgovor (s kim) ukoriti povodom čega, podučiti koga u obliku razgovora, pozvati na red [s tobom imam razgovor ob. djeci u zn. pozivanja na red za nešto neprilično ili loše učinjeno, za propust, nepodopštinu i sl.];
nevezan razgovor izravno razmjenjivanje misli, stavova o različitim temama, razgovor koji se razvija sam od sebe i po nahođenju onih koji ga vode, bez unaprijed ugovorene teme, trajanja itd.
Etimologija
✧ vidi razgovárati
