razgaljívati
razgaljívati (se) nesvrš. 〈prez. razgàljujēm (se), pril. sad. razgàljujūći (se), gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razgaljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razgaljujem |
| 2. | razgaljuješ |
| 3. | razgaljuje |
| množina | |
| 1. | razgaljujemo |
| 2. | razgaljujete |
| 3. | razgaljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razgaljivat ću |
| 2. | razgaljivat ćeš |
| 3. | razgaljivat će |
| množina | |
| 1. | razgaljivat ćemo |
| 2. | razgaljivat ćete |
| 3. | razgaljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | razgaljivah |
| 2. | razgaljivaše |
| 3. | razgaljivaše |
| množina | |
| 1. | razgaljivasmo |
| 2. | razgaljivaste |
| 3. | razgaljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razgaljivao sam |
| 2. | razgaljivao si |
| 3. | razgaljivao je |
| množina | |
| 1. | razgaljivali smo |
| 2. | razgaljivali ste |
| 3. | razgaljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razgaljivao |
| 2. | bio si razgaljivao |
| 3. | bio je razgaljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo razgaljivali |
| 2. | bili ste razgaljivali |
| 3. | bili su razgaljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razgaljuj |
| množina | |
| 1. | razgaljujmo |
| 2. | razgaljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| razgaljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razgaljivao, razgaljivala, razgaljivalo | |
| razgaljivali, razgaljivale, razgaljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razgaljivan, razgaljivana, razgaljivano | |
| razgaljivani, razgaljivane, razgaljivana | |
Etimologija
✧ vidi razgáliti
