razbúditi
razbúditi (se, koga) svrš. 〈prez. ràzbūdīm, prid. trp. ràzbūđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razbuditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razbudim |
| 2. | razbudiš |
| 3. | razbudi |
| množina | |
| 1. | razbudimo |
| 2. | razbudite |
| 3. | razbude |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razbudit ću |
| 2. | razbudit ćeš |
| 3. | razbudit će |
| množina | |
| 1. | razbudit ćemo |
| 2. | razbudit ćete |
| 3. | razbudit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | razbudih |
| 2. | razbudi |
| 3. | razbudi |
| množina | |
| 1. | razbudismo |
| 2. | razbudiste |
| 3. | razbudiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razbudio sam |
| 2. | razbudio si |
| 3. | razbudio je |
| množina | |
| 1. | razbudili smo |
| 2. | razbudili ste |
| 3. | razbudili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razbudio |
| 2. | bio si razbudio |
| 3. | bio je razbudio |
| množina | |
| 1. | bili smo razbudili |
| 2. | bili ste razbudili |
| 3. | bili su razbudili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razbudi |
| množina | |
| 1. | razbudimo |
| 2. | razbudite |
| glagolski prilog prošli | |
| razbudivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razbudio, razbudila, razbudilo | |
| razbudili, razbudile, razbudila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razbuđen, razbuđena, razbuđeno | |
| razbuđeni, razbuđene, razbuđena | |
Definicija
prestati spavati, postati budan, doći u budno stanje; dovesti koga u budno stanje
Etimologija
✧ raz- + v. buditi
