razbúcati
razbúcati (što) svrš. 〈prez. ràzbūcām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ràzbūcān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razbucati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razbucam |
| 2. | razbucaš |
| 3. | razbuca |
| množina | |
| 1. | razbucamo |
| 2. | razbucate |
| 3. | razbucaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razbucat ću |
| 2. | razbucat ćeš |
| 3. | razbucat će |
| množina | |
| 1. | razbucat ćemo |
| 2. | razbucat ćete |
| 3. | razbucat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | razbucah |
| 2. | razbuca |
| 3. | razbuca |
| množina | |
| 1. | razbucasmo |
| 2. | razbucaste |
| 3. | razbucaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razbucao sam |
| 2. | razbucao si |
| 3. | razbucao je |
| množina | |
| 1. | razbucali smo |
| 2. | razbucali ste |
| 3. | razbucali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razbucao |
| 2. | bio si razbucao |
| 3. | bio je razbucao |
| množina | |
| 1. | bili smo razbucali |
| 2. | bili ste razbucali |
| 3. | bili su razbucali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razbucaj |
| množina | |
| 1. | razbucajmo |
| 2. | razbucajte |
| glagolski prilog prošli | |
| razbucavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razbucao, razbucala, razbucalo | |
| razbucali, razbucale, razbucala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razbucan, razbucana, razbucano | |
| razbucani, razbucane, razbucana | |
Definicija
reg.
| 1. | razmetnuti ono što je lako potrgati [razbucati knjigu, bilježnicu, plakat]; istrgati, potrgati |
| 2. | rastjerati, razjuriti |
Etimologija
✧ raz- + njem. dijal. bautzen: stropoštati se
