razbolijévati se
razbolijévati se nesvrš. 〈prez. razbòlijēvām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razbolijevati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razbolijevam |
| 2. | razbolijevaš |
| 3. | razbolijeva |
| množina | |
| 1. | razbolijevamo |
| 2. | razbolijevate |
| 3. | razbolijevaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razbolijevat ću |
| 2. | razbolijevat ćeš |
| 3. | razbolijevat će |
| množina | |
| 1. | razbolijevat ćemo |
| 2. | razbolijevat ćete |
| 3. | razbolijevat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | razbolijevah |
| 2. | razbolijevaše |
| 3. | razbolijevaše |
| množina | |
| 1. | razbolijevasmo |
| 2. | razbolijevaste |
| 3. | razbolijevahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razbolijevao sam |
| 2. | razbolijevao si |
| 3. | razbolijevao je |
| množina | |
| 1. | razbolijevali smo |
| 2. | razbolijevali ste |
| 3. | razbolijevali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razbolijevao |
| 2. | bio si razbolijevao |
| 3. | bio je razbolijevao |
| množina | |
| 1. | bili smo razbolijevali |
| 2. | bili ste razbolijevali |
| 3. | bili su razbolijevali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razbolijevaj |
| množina | |
| 1. | razbolijevajmo |
| 2. | razbolijevajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| razbolijevajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razbolijevao, razbolijevala, razbolijevalo | |
| razbolijevali, razbolijevale, razbolijevala | |
Etimologija
✧ vidi razbòljeti se
