Hrvatski jezični portal

rázboritōst

rázboritōst ž 〈G -osti, I -osti/-ošću〉

Izvedeni oblici
jednina
N razboritost
G razboritosti
D razboritosti
A razboritost
V razboritosti
L razboritosti
I razboritošću / razboritosti
množina
N razboritosti
G razboritosti
D razboritostima
A razboritosti
V razboritosti
L razboritostima
I razboritostima
Definicija
1. osobina onoga koji je razborit
2. fil. a. ljudska umska sposobnost ispravnog razlikovanja dobra i zla (Aristotel) b. krepost koja čovjeku pomaže da usmjeruje svojevoljno djelovanje prema određenom cilju (T. Akvinski)