razdvòjiti
razdvòjiti svrš. 〈prez. ràzdvojīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràzdvojen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razdvojiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razdvojim |
| 2. | razdvojiš |
| 3. | razdvoji |
| množina | |
| 1. | razdvojimo |
| 2. | razdvojite |
| 3. | razdvoje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razdvojit ću |
| 2. | razdvojit ćeš |
| 3. | razdvojit će |
| množina | |
| 1. | razdvojit ćemo |
| 2. | razdvojit ćete |
| 3. | razdvojit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | razdvojih |
| 2. | razdvoji |
| 3. | razdvoji |
| množina | |
| 1. | razdvojismo |
| 2. | razdvojiste |
| 3. | razdvojiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razdvojio sam |
| 2. | razdvojio si |
| 3. | razdvojio je |
| množina | |
| 1. | razdvojili smo |
| 2. | razdvojili ste |
| 3. | razdvojili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razdvojio |
| 2. | bio si razdvojio |
| 3. | bio je razdvojio |
| množina | |
| 1. | bili smo razdvojili |
| 2. | bili ste razdvojili |
| 3. | bili su razdvojili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razdvoji |
| množina | |
| 1. | razdvojimo |
| 2. | razdvojite |
| glagolski prilog prošli | |
| razdvojivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razdvojio, razdvojila, razdvojilo | |
| razdvojili, razdvojile, razdvojila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razdvojen, razdvojena, razdvojeno | |
| razdvojeni, razdvojene, razdvojena | |
Definicija
| 1. | (koga, što, se) razdijeliti, razvrstati na dva dijela (predmete, različite plodove itd.); podvojiti |
| 2. | (se) odijeliti, pregraditi (prostoriju) |
| 3. | (se) usmjeriti na razne strane; razmaknuti |
| 4. | (koga, što) rastaviti one koji se fizički obračunavaju |
| 5. | (se) uputiti se u dva različita smjera, na dvije različite strane, usp. razdvajati |
