razmòtriti
razmòtriti (što) svrš. 〈prez. ràzmotrīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràzmotren〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
razmotriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | razmotrim |
2. | razmotriš |
3. | razmotri |
množina | |
1. | razmotrimo |
2. | razmotrite |
3. | razmotre |
futur | |
jednina | |
1. | razmotrit ću |
2. | razmotrit ćeš |
3. | razmotrit će |
množina | |
1. | razmotrit ćemo |
2. | razmotrit ćete |
3. | razmotrit će |
aorist | |
jednina | |
1. | razmotrih |
2. | razmotri |
3. | razmotri |
množina | |
1. | razmotrismo |
2. | razmotriste |
3. | razmotriše |
perfekt | |
jednina | |
1. | razmotrio sam |
2. | razmotrio si |
3. | razmotrio je |
množina | |
1. | razmotrili smo |
2. | razmotrili ste |
3. | razmotrili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam razmotrio |
2. | bio si razmotrio |
3. | bio je razmotrio |
množina | |
1. | bili smo razmotrili |
2. | bili ste razmotrili |
3. | bili su razmotrili |
imperativ | |
jednina | |
2. | razmotri |
množina | |
1. | razmotrimo |
2. | razmotrite |
glagolski prilog prošli | |
razmotrivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
razmotrio, razmotrila, razmotrilo | |
razmotrili, razmotrile, razmotrila | |
glagolski pridjev pasivni | |
razmotren, razmotrena, razmotreno | |
razmotreni, razmotrene, razmotrena |