razmijéniti
razmijéniti (koga, što) svrš. 〈prez. ràzmijēnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràzmijēnjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
razmijeniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | razmijenim |
2. | razmijeniš |
3. | razmijeni |
množina | |
1. | razmijenimo |
2. | razmijenite |
3. | razmijene |
futur | |
jednina | |
1. | razmijenit ću |
2. | razmijenit ćeš |
3. | razmijenit će |
množina | |
1. | razmijenit ćemo |
2. | razmijenit ćete |
3. | razmijenit će |
aorist | |
jednina | |
1. | razmijenih |
2. | razmijeni |
3. | razmijeni |
množina | |
1. | razmijenismo |
2. | razmijeniste |
3. | razmijeniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | razmijenio sam |
2. | razmijenio si |
3. | razmijenio je |
množina | |
1. | razmijenili smo |
2. | razmijenili ste |
3. | razmijenili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam razmijenio |
2. | bio si razmijenio |
3. | bio je razmijenio |
množina | |
1. | bili smo razmijenili |
2. | bili ste razmijenili |
3. | bili su razmijenili |
imperativ | |
jednina | |
2. | razmijeni |
množina | |
1. | razmijenimo |
2. | razmijenite |
glagolski prilog prošli | |
razmijenivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
razmijenio, razmijenila, razmijenilo | |
razmijenili, razmijenile, razmijenila | |
glagolski pridjev pasivni | |
razmijenjen, razmijenjena, razmijenjeno | |
razmijenjeni, razmijenjene, razmijenjena |