rázlikovati
rázlikovati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. ràzlikujēm, pril. sad. -kujūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
razlikovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | razlikujem |
2. | razlikuješ |
3. | razlikuje |
množina | |
1. | razlikujemo |
2. | razlikujete |
3. | razlikuju |
futur | |
jednina | |
1. | razlikovat ću |
2. | razlikovat ćeš |
3. | razlikovat će |
množina | |
1. | razlikovat ćemo |
2. | razlikovat ćete |
3. | razlikovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | razlikovah |
2. | razlikovaše |
3. | razlikovaše |
množina | |
1. | razlikovasmo |
2. | razlikovaste |
3. | razlikovahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | razlikovao sam |
2. | razlikovao si |
3. | razlikovao je |
množina | |
1. | razlikovali smo |
2. | razlikovali ste |
3. | razlikovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam razlikovao |
2. | bio si razlikovao |
3. | bio je razlikovao |
množina | |
1. | bili smo razlikovali |
2. | bili ste razlikovali |
3. | bili su razlikovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | razlikuj |
množina | |
1. | razlikujmo |
2. | razlikujte |
glagolski prilog sadašnji | |
razlikujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
razlikovao, razlikovala, razlikovalo | |
razlikovali, razlikovale, razlikovala | |
glagolski pridjev pasivni | |
razlikovan, razlikovana, razlikovano | |
razlikovani, razlikovane, razlikovana |
1. | uočavati razliku, znati da dvoje nije jednako, da je drugačije [razlikovati boje; razlikovati laž od istine] |
2. | pridavati komu ili čemu veće značenje među drugima, izdvajati, činiti nejednakim [razlikovati djecu] |