razjàsniti
razjàsniti svrš. 〈prez. ràzjasnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràzjašnjen, gl. im. razjašnjénje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
razjasniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | razjasnim |
2. | razjasniš |
3. | razjasni |
množina | |
1. | razjasnimo |
2. | razjasnite |
3. | razjasne |
futur | |
jednina | |
1. | razjasnit ću |
2. | razjasnit ćeš |
3. | razjasnit će |
množina | |
1. | razjasnit ćemo |
2. | razjasnit ćete |
3. | razjasnit će |
aorist | |
jednina | |
1. | razjasnih |
2. | razjasni |
3. | razjasni |
množina | |
1. | razjasnismo |
2. | razjasniste |
3. | razjasniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | razjasnio sam |
2. | razjasnio si |
3. | razjasnio je |
množina | |
1. | razjasnili smo |
2. | razjasnili ste |
3. | razjasnili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam razjasnio |
2. | bio si razjasnio |
3. | bio je razjasnio |
množina | |
1. | bili smo razjasnili |
2. | bili ste razjasnili |
3. | bili su razjasnili |
imperativ | |
jednina | |
2. | razjasni |
množina | |
1. | razjasnimo |
2. | razjasnite |
glagolski prilog prošli | |
razjasnivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
razjasnio, razjasnila, razjasnilo | |
razjasnili, razjasnile, razjasnila | |
glagolski pridjev pasivni | |
razjašnjen, razjašnjena, razjašnjeno | |
razjašnjeni, razjašnjene, razjašnjena |
1. | (što) učiniti jasnim, razumljivim; objasniti |
2. | (se) a. postati jasan, razumljiv b. međusobno izložiti stavove i doći do jasnoće (o nesporazumima) |