Hrvatski jezični portal

rȅpa

rȅpa ž 〈G mn rȇpā〉

Izvedeni oblici
jednina
N repa
G repe
D repi
A repu
V repo
L repi
I repom
množina
N repe
G repa
D repama
A repe
V repe
L repama
I repama
Definicija
bot. naziv za nekoliko kulturnih biljaka iz roda Brassica, porodice krstašica (Cruciferae), zadebljala mesnata korijena (bijela r. B. rapa var. rapifera; crna r. i dr.)
Frazeologija
gol kao repa pejor. (u šali) jako siromašan, bez igdje ičega;
repa bez korijena pejor. onaj koji nije znatnijeg porijekla ili imena; skorojević
Onomastika
pr. (nadimačka, prema zanimanju, etnici, preklapanje s v. rep): Rȅpāč (Turopolje, Sisak), Rȅpār (160, Jastrebarsko, Zagorje, Baranja), Repínac (110, Osijek, Posavina), Rȅpinc (Našice, Podravina, Moslavina), Repínec (Samobor), Rèpušić (130, Imotski, Osijek, Metković)
mikrotop. (ob. za oranice na kojima se sadi repa): Rèpīšća, Rèpīšće, Rèpīšte
top. (naselja): Répićevo Sèlo (Donja Stubica, 52 stan.), Repínec (Vrbovec, 254 stan.), Rèpīšće (Jastrebarsko, 282 stan.), Rȅpno (Zlatar, 302 stan.), Rȅpovec (Zabok, 321 stan.), Rèpušnica (Kutina, 1913 stan.)
Etimologija
prasl. *rěpa (rus. répa, polj. rzepa), lit. ropė ≃ stvnjem. ruoba