renègāt
renègāt m 〈G renegáta〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | renegat |
| G | renegata |
| D | renegatu |
| A | renegata |
| V | renegate |
| L | renegatu |
| I | renegatom |
| množina | |
| N | renegati |
| G | renegata |
| D | renegatima |
| A | renegate |
| V | renegati |
| L | renegatima |
| I | renegatima |
Definicija
onaj koji se odvojio od skupine kojoj je pripadao (pokretu, organizaciji i sl.); odmetnik, otpadnik
Etimologija
✧ njem. Renegat ≃ nlat. renegatus
