Hrvatski jezični portal

rèbro

rèbro sr 〈N mn -a, G rebárā〉

Izvedeni oblici
jednina
N rebro
G rebra
D rebru
A rebro
V rebro
L rebru
I rebrom
množina
N rebra
G rebara
D rebrima
A rebra
V rebra
L rebrima
I rebrima
Definicija
1. anat. jedna od dvanaest pari vitkih kostiju, vezanih za kralježnicu, koje čine prsni koš
2. planinska kosa; greben, rebar
3. (+ potenc.) a. arhit. poprečna savijena greda u konstrukciji broda, čamca, dio kobilice, svoda i sl. b. ono što je nalik na rebro (dio naprave, stroja i sl.)
Frazeologija
biti tankih rebara biti siromašan;
broje mu se rebra jako je mršav;
namjestiti (polomiti, poravnati, prebrojati) kome rebra (u šali) jako izmlatiti koga;
od sirotinjskih (tuđih) rebara steći dobiti što izrabljujući druge;
s neba pa u rebra iznenada, iznebuha, neočekivano (započeti temu, tražiti nešto bez uvoda)
Onomastika
pr. (nadimačka i etnici): Lèbar (Međimurje, Z Slavonija, Zagorje), Podrebárac (Ozalj, Pokuplje), Rebèrnīk (170, Međimurje, I Slavonija), Rebernìšāk (Rebernišȃk) (Zagreb, Zagorje), Rebèrnjāk (Rebernjȃk) (Pregrada, Zagorje), Rebèrskī (Zaprešić, Zagreb), Rebèršāk (Reberšȃk) (Zagreb, Sesvete), Rèbrača (Glina, Banovina, Slavonija), Rèbrek (Međimurje), Rèbrina (Valpovo, I Slavonija), Rebẕnjāk (Rebrnjȃk) (Zagreb, Klanjec), Rèbronja (Labin, Brač), Rèbrović (460, Zagreb, Ogulin, Moslavina, Banovina)
top. (vrlo često u oronimiji): Rèbar (Samobor, Rijeka, Karlovac), Rebarínce (Požega), Réber (Samobor), Rèbra (Rijeka), Rèbro (dio Zagreba), Rèbrovac (Požega); (naselja): Pòdrebar (Duga Resa, 44 stan.; Buzet, 18 stan.), Rèbrovići (Ogulin, 306 stan.)
Etimologija
prasl. i stsl. rebro (rus. rebró, polj. rzebro) ≃ stvnjem. ribbi