reagírati
reagírati (na što) dv. 〈prez. reàgīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
reagirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | reagiram |
2. | reagiraš |
3. | reagira |
množina | |
1. | reagiramo |
2. | reagirate |
3. | reagiraju |
futur | |
jednina | |
1. | reagirat ću |
2. | reagirat ćeš |
3. | reagirat će |
množina | |
1. | reagirat ćemo |
2. | reagirat ćete |
3. | reagirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | reagirah |
2. | reagiraše |
3. | reagiraše |
množina | |
1. | reagirasmo |
2. | reagiraste |
3. | reagirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | reagirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | reagirao sam |
2. | reagirao si |
3. | reagirao je |
množina | |
1. | reagirali smo |
2. | reagirali ste |
3. | reagirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam reagirao |
2. | bio si reagirao |
3. | bio je reagirao |
množina | |
1. | bili smo reagirali |
2. | bili ste reagirali |
3. | bili su reagirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | reagiraj |
množina | |
1. | reagirajmo |
2. | reagirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
reagirajući | |
glagolski prilog prošli | |
reagiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
reagirao, reagirala, reagiralo | |
reagirali, reagirale, reagirala |
1. | odgovoriti/odgovarati na poticaj primljen izvana, pokazati/pokazivati reakciju |
2. | pružiti/pružati otpor, suprotstaviti/suprotstavljati se, djelovati u suprotnom smjeru |