Hrvatski jezični portal

redúta

redúta ž

Izvedeni oblici
jednina
N reduta
G redute
D reduti
A redutu
V reduto
L reduti
I redutom
množina
N redute
G reduta
D redutama
A redute
V redute
L redutama
I redutama
Definicija
1. vojn. u fortifikacijskoj arhitekturi utvrda namijenjena obrani u povlačenju; može biti stalna, mobilna i poljska
2. zabava s maskama, krabuljni ples
3. dvorana u kazalištu koja služi publici za odmor
Etimologija
njem. Redoute ← fr. redoute