Hrvatski jezični portal

recta

recta (izg. rȅkta) pril.

Definicija
izravno
Sintagma
recta klauzula pravn. klauzula kojom se vrijednosni papiri »po naredbi« pretvaraju u vrijednosne papire »na ime«, tako da se mogu prenositi cesijom ili nasljedstvom;
recta papiri vrijednosni papiri na donosioca, ne mogu se prenositi indosiranjem
Etimologija
lat. rectus