rekamávati
rekamávati (, što) nesvrš. 〈prez. rekamájēm/rekàmāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
rekamavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | rekamavam |
2. | rekamavaš |
3. | rekamava |
množina | |
1. | rekamavamo |
2. | rekamavate |
3. | rekamavaju |
futur | |
jednina | |
1. | rekamavat ću |
2. | rekamavat ćeš |
3. | rekamavat će |
množina | |
1. | rekamavat ćemo |
2. | rekamavat ćete |
3. | rekamavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | rekamavah |
2. | rekamavaše |
3. | rekamavaše |
množina | |
1. | rekamavasmo |
2. | rekamavaste |
3. | rekamavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | rekamavao sam |
2. | rekamavao si |
3. | rekamavao je |
množina | |
1. | rekamavali smo |
2. | rekamavali ste |
3. | rekamavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam rekamavao |
2. | bio si rekamavao |
3. | bio je rekamavao |
množina | |
1. | bili smo rekamavali |
2. | bili ste rekamavali |
3. | bili su rekamavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | rekamavaj |
množina | |
1. | rekamavajmo |
2. | rekamavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
rekamavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
rekamavao, rekamavala, rekamavalo | |
rekamavali, rekamavale, rekamavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
rekamavan, rekamavana, rekamavano | |
rekamavani, rekamavane, rekamavana |