Hrvatski jezični portal

bȉk

bȉk m 〈V bȉče, N mn bìkovi〉

Izvedeni oblici
jednina
N bik
G bika
D biku
A bika
V biče
L biku
I bikom
množina
N bikovi
G bikova
D bikovima
A bikove
V bikovi
L bikovima
I bikovima
Definicija
1. neuškopljeno govedo; bak
2. pren. vrlo jak i otporan čovjek [zdrav kao bik]
3. (Bik) jedno od zviježđa u Zodijaku, zodijački znak od 21. travnja do 21. svibnja [rođen u znaku bika]
Onomastika
pr.: Bȉčić (140, Zadar, Istra), Bikárović, Bȉkić (780, sred. Dalmacija), usp. Bakonja, usp. Govedić, usp. Volarić
Etimologija
prasl. *bykъ (rus., polj. byk) ≃ lit. bukti: zavijati