relegírati
relegírati dv. 〈prez. relègīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. relègīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| relegirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | relegiram |
| 2. | relegiraš |
| 3. | relegira |
| množina | |
| 1. | relegiramo |
| 2. | relegirate |
| 3. | relegiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | relegirat ću |
| 2. | relegirat ćeš |
| 3. | relegirat će |
| množina | |
| 1. | relegirat ćemo |
| 2. | relegirat ćete |
| 3. | relegirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | relegirah |
| 2. | relegiraše |
| 3. | relegiraše |
| množina | |
| 1. | relegirasmo |
| 2. | relegiraste |
| 3. | relegirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | relegirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | relegirao sam |
| 2. | relegirao si |
| 3. | relegirao je |
| množina | |
| 1. | relegirali smo |
| 2. | relegirali ste |
| 3. | relegirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam relegirao |
| 2. | bio si relegirao |
| 3. | bio je relegirao |
| množina | |
| 1. | bili smo relegirali |
| 2. | bili ste relegirali |
| 3. | bili su relegirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | relegiraj |
| množina | |
| 1. | relegirajmo |
| 2. | relegirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| relegirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| relegiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| relegirao, relegirala, relegiralo | |
| relegirali, relegirale, relegirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| relegiran, relegirana, relegirano | |
| relegirani, relegirane, relegirana | |
Definicija
| 1. | udaljiti koga iz neke sredine; izagnati, otpraviti |
| 2. | pov. privremeno ili trajno isključiti iz službeničke ili akademske sredine |
Etimologija
✧ njem. relegieren ← lat. relegare: otpraviti
