rȅktor
rȅktor m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | rektor |
| G | rektora |
| D | rektoru |
| A | rektora |
| V | rektore |
| L | rektoru |
| I | rektorom |
| množina | |
| N | rektori |
| G | rektora |
| D | rektorima |
| A | rektore |
| V | rektori |
| L | rektorima |
| I | rektorima |
Definicija
| 1. | pov. u starom Rimu upravitelj (ob. u vezama riječi) |
| 2. | pov. (rektur, rehtur) u srednjem vijeku u hrv. primorskim gradovima (i drugdje u Europi) odgovorna osoba na različitim mjestima u crkvenoj i svjetovnoj hijerarhiji |
| 3. | admin. a. sveučilišni profesor na čelu suvremenog sveučilišta b. upravitelj konvikta, kolegija ili zaklade |
Sintagma
∆ rector magnificus (izg. rektor magnìfikus) službena titula sveučilišnoga rektora
Etimologija
✧ lat. rector: starješina, upravitelj, vođa ≃ regere: upravljati
