Hrvatski jezični portal

aberácija

aberácija ž

Izvedeni oblici
jednina
N aberacija
G aberacije
D aberaciji
A aberaciju
V aberacijo
L aberaciji
I aberacijom
množina
N aberacije
G aberacija
D aberacijama
A aberacije
V aberacije
L aberacijama
I aberacijama
Definicija
1. zastranjivanje, skretanje s pravca, odstupanje od uobičajenog, predviđenog ili sistemskog [kromosomska aberacija]; abnormalnost, nepravilnost
2. biol. odstupanje/skretanje od oznaka (građa, boja, veličina) tipičnih za neku vrstu
3. astron. prividna promjena položaja zvijezda uslijed godišnjeg gibanja Zemlje oko Sunca
4. pravn. skretanje od istine kako bi se koga dovelo u zabludu
5. psih. a. odstupanje od očekivanog načina mišljenja i rasuđivanja [mentalna aberacija] b. odstupanje od uobičajenog u spolnom ponašanju [spolna aberacija]
6. fiz. u optici skup pogrešaka u slici zbog nesavršenosti optičkih sustava [kromatska aberacija; sferna aberacija]
Sintagma
aberratio criminis (izg. aberácio krȋminis) zločin koji stjecajem okolnosti mijenja prvotnu namjeru;
kromatska aberacija fiz. nedovoljna oštrina slike kao posljedica nejednake snage prelamanja leća za zrake različitih boja;
sferna aberacija svjetlosti fiz. pojava u kojoj se svjetlosne zrake koje izlaze iz jedne točke, nakon odbijanja od udubljenog ogledala ili nakon prolaska kroz leću, ne sastaju u jednoj točki, nego daju rasplinutu sliku u obliku mrlje
Etimologija
lat. aberratio ≃ aberrare: skretati