rȉtnuti se
rȉtnuti se svrš. 〈prez. rȉtnēm se, pril. pr. -ūvši se, prid. rad. rȉtnuo se〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ritnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ritnem |
| 2. | ritneš |
| 3. | ritne |
| množina | |
| 1. | ritnemo |
| 2. | ritnete |
| 3. | ritnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ritnut ću |
| 2. | ritnut ćeš |
| 3. | ritnut će |
| množina | |
| 1. | ritnut ćemo |
| 2. | ritnut ćete |
| 3. | ritnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ritnuh |
| 2. | ritnu |
| 3. | ritnu |
| množina | |
| 1. | ritnusmo |
| 2. | ritnuste |
| 3. | ritnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ritnuo sam |
| 2. | ritnuo si |
| 3. | ritnuo je |
| množina | |
| 1. | ritnuli smo |
| 2. | ritnuli ste |
| 3. | ritnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ritnuo |
| 2. | bio si ritnuo |
| 3. | bio je ritnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo ritnuli |
| 2. | bili ste ritnuli |
| 3. | bili su ritnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ritni |
| množina | |
| 1. | ritnimo |
| 2. | ritnite |
| glagolski prilog prošli | |
| ritnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ritnuo, ritnula, ritnulo | |
| ritnuli, ritnule, ritnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ritnut, ritnuta, ritnuto | |
| ritnuti, ritnute, ritnuta | |
Etimologija
✧ vidi rítati se
