rítati se
rítati se nesvrš. 〈prez. rȋtām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ritati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ritam |
2. | ritaš |
3. | rita |
množina | |
1. | ritamo |
2. | ritate |
3. | ritaju |
futur | |
jednina | |
1. | ritat ću |
2. | ritat ćeš |
3. | ritat će |
množina | |
1. | ritat ćemo |
2. | ritat ćete |
3. | ritat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ritah |
2. | ritaše |
3. | ritaše |
množina | |
1. | ritasmo |
2. | ritaste |
3. | ritahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ritao sam |
2. | ritao si |
3. | ritao je |
množina | |
1. | ritali smo |
2. | ritali ste |
3. | ritali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ritao |
2. | bio si ritao |
3. | bio je ritao |
množina | |
1. | bili smo ritali |
2. | bili ste ritali |
3. | bili su ritali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ritaj |
množina | |
1. | ritajmo |
2. | ritajte |
glagolski prilog sadašnji | |
ritajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ritao, ritala, ritalo | |
ritali, ritale, ritala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ritan, ritana, ritano | |
ritani, ritane, ritana |