résa
résa ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | resa |
| G | rese |
| D | resi |
| A | resu |
| V | reso |
| L | resi |
| I | resom |
| množina | |
| N | rese |
| G | resa |
| D | resama |
| A | rese |
| V | rese |
| L | resama |
| I | resama |
Definicija
| 1. | vrpca ili nit koja slobodno visi na nečemu (na zavjesi, šalu i sl.) i ob. služi kao ukras |
| 2. | duguljasti viseći cvat nekih biljaka; maca |
| 3. | a. resica (2a) b. viseći izraštaj kože pod grlom koze c. donji dio ljudskog uha |
Onomastika
♦ pr. (etnici i nadimačka): Rȇsan (Pula, Daruvar, Kutina), Resánović (600, Dvor, Banovina), Résavac (Ploče, Pula), Rȇsnīk (Zagreb, Sisak), Résovac (Duga Resa, Pokuplje)
◊ top. (uglavnom glibišta): Pòdresnīk (Lika), Rȇsan, Rȇsnā (brdo, Poljica), Resnátac (Delnice), Résnica, Résnice, Rȇsnička Tẕnava (Zagreb), Rȇsnički Gȃj (Zagreb), Rȇsnīk (glibište u Kaštelima, po njemu nazvana splitska zračna luka; visoravan, Gračac, zaseoci uz Savu, Sesvete, Vrbovsko, Požega); (naselja): v. Dȕgā Résa, Rȇsnik (Požega, 251 stan.), Rȇsnīk Bosíljevskī (Duga Resa, 40 stan.)
◊ top. (uglavnom glibišta): Pòdresnīk (Lika), Rȇsan, Rȇsnā (brdo, Poljica), Resnátac (Delnice), Résnica, Résnice, Rȇsnička Tẕnava (Zagreb), Rȇsnički Gȃj (Zagreb), Rȇsnīk (glibište u Kaštelima, po njemu nazvana splitska zračna luka; visoravan, Gračac, zaseoci uz Savu, Sesvete, Vrbovsko, Požega); (naselja): v. Dȕgā Résa, Rȇsnik (Požega, 251 stan.), Rȇsnīk Bosíljevskī (Duga Resa, 40 stan.)
Etimologija
✧ prasl. *ręsa (rus. rjása, polj. rzęsa) ← *rędsa ≃ v. red
