rezonàncija
rezonàncija (rezònanca) ž 〈G mn -ī〉
jednina | |
---|---|
N | rezonanca |
G | rezonance |
D | rezonanci |
A | rezonancu |
V | rezonanco |
L | rezonanci |
I | rezonancom |
množina | |
N | rezonance |
G | rezonanca / rezonanci |
D | rezonancama |
A | rezonance |
V | rezonance |
L | rezonancama |
I | rezonancama |
jednina | |
N | rezonancija |
G | rezonancije |
D | rezonanciji |
A | rezonanciju |
V | rezonancijo |
L | rezonanciji |
I | rezonancijom |
množina | |
N | rezonancije |
G | rezonancija |
D | rezonancijama |
A | rezonancije |
V | rezonancije |
L | rezonancijama |
I | rezonancijama |
1. | fiz. uvjet u kojem sustav koji vibrira odgovara maksimalnom amplitudom vibracije na neku vanjsku alternirajuću silu; uvjet rezonancije postoji ako je učestalost (frekvencija) vanjske alternirajuće sile istovjetna vlastitoj frekvenciji tog sustava [mehanička rezonancija; električna rezonancija] |
2. | fiz. sposobnost produženja ili pojačanja zvučnog vala koju imaju prostori čije stijenke dobro odbijaju zvučne valove; jeka, odjek, odzvanjanje, odzvuk, razlijeganje |
3. | pren. odjek, utjecaj u javnosti neke iskazane ideje, predložene zamisli i sl. |