rìnuti
rìnuti svrš.
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| rinuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | rinem |
| 2. | rineš |
| 3. | rine |
| množina | |
| 1. | rinemo |
| 2. | rinete |
| 3. | rinu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | rinut ću |
| 2. | rinut ćeš |
| 3. | rinut će |
| množina | |
| 1. | rinut ćemo |
| 2. | rinut ćete |
| 3. | rinut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | rinuh |
| 2. | rinu |
| 3. | rinu |
| množina | |
| 1. | rinusmo |
| 2. | rinuste |
| 3. | rinuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | rinuo sam |
| 2. | rinuo si |
| 3. | rinuo je |
| množina | |
| 1. | rinuli smo |
| 2. | rinuli ste |
| 3. | rinuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam rinuo |
| 2. | bio si rinuo |
| 3. | bio je rinuo |
| množina | |
| 1. | bili smo rinuli |
| 2. | bili ste rinuli |
| 3. | bili su rinuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | rini |
| množina | |
| 1. | rinimo |
| 2. | rinite |
| glagolski prilog prošli | |
| rinuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| rinuo, rinula, rinulo | |
| rinuli, rinule, rinula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| rinut, rinuta, rinuto | |
| rinuti, rinute, rinuta | |
Definicija
reg. 〈prez. rȋnēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. rȋnūt〉
| 1. | odbaciti od sebe; gurnuti |
| 2. | staviti neki predmet u drugi; gurnuti |
Etimologija
✧ prasl. i stsl. rinǫti (rus. rínut': poteći, sl. rinút') ≃ v. rijeka
