Hrvatski jezični portal

ríma

ríma ž

Izvedeni oblici
jednina
N rima
G rime
D rimi
A rimu
V rimo
L rimi
I rimom
množina
N rime
G rima
D rimama
A rime
V rime
L rimama
I rimama
Definicija
knjiž. glasovno podudaranje krajnjih slogova (ob. od naglašenog vokala posljednje riječi) dvaju (ili više) stihova; rimovani izraz, srok
Sintagma
daktilska rima rima s podudaranjem u tri sloga;
muška rima rima s podudaranjem u jednom slogu;
ženska rima rima s podudaranjem u dva sloga
Frazeologija
⃟ (u razg. često se ostvaruje u stalnim frazama) [ (htio bi) i ovce i novce (htio bi) i jare i pare; što dikla navikla; našla se vila u čem nije bila; naš (a)o pa zaš (a)o]
Etimologija
tal. rima ← fr. rime ≃ stfr. rimer: rimovati