bìlježnīk
bìlježnīk m 〈V -īče, N mn -īci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | bilježnik |
| G | bilježnika |
| D | bilježniku |
| A | bilježnika |
| V | bilježniče |
| L | bilježniku |
| I | bilježnikom |
| množina | |
| N | bilježnici |
| G | bilježnika |
| D | bilježnicima |
| A | bilježnike |
| V | bilježnici |
| L | bilježnicima |
| I | bilježnicima |
Definicija
pov. onaj koji vodi administrativne poslove [općinski bilježnik]
Sintagma
∆ javni bilježnik term. osoba koja je ovlaštena obavljati neke pravne poslove (ovjeravati ugovore, različite dokumente i sl., voditi skupštine dioničkih društava)
Etimologija
✧ vidi bìljeg
