Hrvatski jezični portal

rijéšiti

rijéšiti svrš.prez. rijȇšīm, pril. pr. -īvši, gl. im. rješénje〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
riješiti
 
prezent
jednina
1. riješim
2. riješiš
3. riješi
množina
1. riješimo
2. riješite
3. riješe
 
futur
jednina
1. riješit ću
2. riješit ćeš
3. riješit će
množina
1. riješit ćemo
2. riješit ćete
3. riješit će
 
aorist
jednina
1. riješih
2. riješi
3. riješi
množina
1. riješismo
2. riješiste
3. riješiše
 
perfekt
jednina
1. riješio sam
2. riješio si
3. riješio je
množina
1. riješili smo
2. riješili ste
3. riješili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam riješio
2. bio si riješio
3. bio je riješio
množina
1. bili smo riješili
2. bili ste riješili
3. bili su riješili
 
imperativ
jednina
2. riješi
množina
1. riješimo
2. riješite
 
glagolski prilog prošli
riješivši
 
glagolski pridjev aktivni
riješio, riješila, riješilo
riješili, riješile, riješila
 
glagolski pridjev pasivni
riješen, riješena, riješeno
riješeni, riješene, riješena
Definicija
1. (što) donijeti odluku o nekom sudskom ili administrativnom predmetu, odlučiti (o sporu, molbi)
2. odrediti ishod čega, presuditi, odlučiti između više mogućnosti
3. a. mat. doći do rješenja matematičkog zadatka, npr. jednadžbe b. dati pravilan odgovor; odgonetnuti (zagonetku, problem i sl.)
4. (se, koga, čega) osloboditi se (napasnika, muka, dužnosti)
Etimologija
prasl. i stsl. rěšiti (rus. rešít', polj. dijal. rzeszyć), lit. raišyti ≃ stengl. wrion: pokriti