rijéšiti
rijéšiti svrš. 〈prez. rijȇšīm, pril. pr. -īvši, gl. im. rješénje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
riješiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | riješim |
2. | riješiš |
3. | riješi |
množina | |
1. | riješimo |
2. | riješite |
3. | riješe |
futur | |
jednina | |
1. | riješit ću |
2. | riješit ćeš |
3. | riješit će |
množina | |
1. | riješit ćemo |
2. | riješit ćete |
3. | riješit će |
aorist | |
jednina | |
1. | riješih |
2. | riješi |
3. | riješi |
množina | |
1. | riješismo |
2. | riješiste |
3. | riješiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | riješio sam |
2. | riješio si |
3. | riješio je |
množina | |
1. | riješili smo |
2. | riješili ste |
3. | riješili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam riješio |
2. | bio si riješio |
3. | bio je riješio |
množina | |
1. | bili smo riješili |
2. | bili ste riješili |
3. | bili su riješili |
imperativ | |
jednina | |
2. | riješi |
množina | |
1. | riješimo |
2. | riješite |
glagolski prilog prošli | |
riješivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
riješio, riješila, riješilo | |
riješili, riješile, riješila | |
glagolski pridjev pasivni | |
riješen, riješena, riješeno | |
riješeni, riješene, riješena |
1. | (što) donijeti odluku o nekom sudskom ili administrativnom predmetu, odlučiti (o sporu, molbi) |
2. | odrediti ishod čega, presuditi, odlučiti između više mogućnosti |
3. | a. mat. doći do rješenja matematičkog zadatka, npr. jednadžbe b. dati pravilan odgovor; odgonetnuti (zagonetku, problem i sl.) |
4. | (se, koga, čega) osloboditi se (napasnika, muka, dužnosti) |