Hrvatski jezični portal

sabotáža

sabotáža ž

Izvedeni oblici
jednina
N sabotaža
G sabotaže
D sabotaži
A sabotažu
V sabotažo
L sabotaži
I sabotažom
množina
N sabotaže
G sabotaža
D sabotažama
A sabotaže
V sabotaže
L sabotažama
I sabotažama
Definicija
1. namjerno, ilegalno izvedeno kvarenje ili uništavanje dobara radi nanošenja štete i izazivanja kaosa (najčešće na sredstvima za proizvodnju i prometnicama); diverzija
2. tajno ometanje kakvog rada, namjerno loše ili namjerno nemarno obavljanje nekog radnog procesa [sabotaža mirovne konferencije]
Etimologija
fr. sabotage ← saboter: sabotirati ≃ sabot: sandala (navodno zbog toga što su u revolucionarnoj Skupštini zastupnici sabotirali govore udarajući cipelama)