sàčekati
sàčekati (koga, što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. sàčekan〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
sačekati | |
prezent | |
jednina | |
1. | sačekam |
2. | sačekaš |
3. | sačeka |
množina | |
1. | sačekamo |
2. | sačekate |
3. | sačekaju |
futur | |
jednina | |
1. | sačekat ću |
2. | sačekat ćeš |
3. | sačekat će |
množina | |
1. | sačekat ćemo |
2. | sačekat ćete |
3. | sačekat će |
aorist | |
jednina | |
1. | sačekah |
2. | sačeka |
3. | sačeka |
množina | |
1. | sačekasmo |
2. | sačekaste |
3. | sačekaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | sačekao sam |
2. | sačekao si |
3. | sačekao je |
množina | |
1. | sačekali smo |
2. | sačekali ste |
3. | sačekali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam sačekao |
2. | bio si sačekao |
3. | bio je sačekao |
množina | |
1. | bili smo sačekali |
2. | bili ste sačekali |
3. | bili su sačekali |
imperativ | |
jednina | |
2. | sačekaj |
množina | |
1. | sačekajmo |
2. | sačekajte |
glagolski prilog prošli | |
sačekavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
sačekao, sačekala, sačekalo | |
sačekali, sačekale, sačekala | |
glagolski pridjev pasivni | |
sačekan, sačekana, sačekano | |
sačekani, sačekane, sačekana |