Hrvatski jezični portal

sàbiti

sàbiti svrš.prez. sȁbijēm, pril. pr. -īvši, prid. trp. sabìjen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
sabiti
 
prezent
jednina
1. sabijem
2. sabiješ
3. sabije
množina
1. sabijemo
2. sabijete
3. sabiju
 
futur
jednina
1. sabit ću
2. sabit ćeš
3. sabit će
množina
1. sabit ćemo
2. sabit ćete
3. sabit će
 
aorist
jednina
1. sabih
2. sabi
3. sabi
množina
1. sabismo
2. sabiste
3. sabiše
 
perfekt
jednina
1. sabio sam
2. sabio si
3. sabio je
množina
1. sabili smo
2. sabili ste
3. sabili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam sabio
2. bio si sabio
3. bio je sabio
množina
1. bili smo sabili
2. bili ste sabili
3. bili su sabili
 
imperativ
jednina
2. sabij
množina
1. sabijmo
2. sabijte
 
glagolski prilog prošli
sabivši
 
glagolski pridjev aktivni
sabio, sabila, sabilo
sabili, sabile, sabila
 
glagolski pridjev pasivni
sabijen / sabit, sabijena / sabita, sabijeno / sabito
sabijeni / sabiti, sabijene / sabite, sabijena / sabita
Definicija
1. (što) svesti na manji opseg; kondenzirati, komprimirati [sabiti limenke za otpad]
2. (koga, što) ugurati u mali prostor; zbiti [sabiti gomilu u tramvaj]
3. (se) skupiti se, smjestiti se u malen prostor; zbiti se, stisnuti se jedan uz drugoga
Frazeologija
sabiti koga u mišju rupu (u orahovu ljusku, u tikvu) natjerati koga na povlačenje, jako prestrašiti, utjerati kome strah u kosti;
sabiti kome rogove (u glavu) ukrotiti koga, slomiti čiji otpor
Etimologija
✧ s (a)- + v. biti2