sàbirati
sàbirati (što) nesvrš. 〈prez. sàbirēm, pril. sad. sàbirūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sabirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sabirem |
| 2. | sabireš |
| 3. | sabire |
| množina | |
| 1. | sabiremo |
| 2. | sabirete |
| 3. | sabiru |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sabirat ću |
| 2. | sabirat ćeš |
| 3. | sabirat će |
| množina | |
| 1. | sabirat ćemo |
| 2. | sabirat ćete |
| 3. | sabirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | sabirah |
| 2. | sabiraše |
| 3. | sabiraše |
| množina | |
| 1. | sabirasmo |
| 2. | sabiraste |
| 3. | sabirahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sabirao sam |
| 2. | sabirao si |
| 3. | sabirao je |
| množina | |
| 1. | sabirali smo |
| 2. | sabirali ste |
| 3. | sabirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sabirao |
| 2. | bio si sabirao |
| 3. | bio je sabirao |
| množina | |
| 1. | bili smo sabirali |
| 2. | bili ste sabirali |
| 3. | bili su sabirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sabiri |
| množina | |
| 1. | sabirimo |
| 2. | sabirite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| sabirući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sabirao, sabirala, sabiralo | |
| sabirali, sabirale, sabirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sabiran, sabirana, sabirano | |
| sabirani, sabirane, sabirana | |
Etimologija
✧ vidi sàbrati
