sȁblja1
sȁblja1 ž 〈G mn sȁbāljā/-ī〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | sablja |
| G | sablje |
| D | sablji |
| A | sablju |
| V | sabljo |
| L | sablji |
| I | sabljom |
| množina | |
| N | sablje |
| G | sabalja / sablja / sablji |
| D | sabljama |
| A | sablje |
| V | sablje |
| L | sabljama |
| I | sabljama |
Definicija
| 1. | hladno oružje za sječenje, zakrivljena sječiva s jednom oštricom, koje se opasuje i nosi u koricama [opasati sablju; sablja o pasu] |
| 2. | pren. oštra osoba s kojom nema šale |
Frazeologija
⃟ dobiti na sablji ratom osvojiti;
doći (dopasti) do konja i sablje postati sposoban za boj i vojsku;
mahati sabljom prijetiti ratom;
nije sablja za vratom ne prijeti neposredna opasnost;
oštriti, brusiti sablje pripremati se za rat;
staviti pod svoju sablju staviti pod svoju vlast, ob. vojnu
doći (dopasti) do konja i sablje postati sposoban za boj i vojsku;
mahati sabljom prijetiti ratom;
nije sablja za vratom ne prijeti neposredna opasnost;
oštriti, brusiti sablje pripremati se za rat;
staviti pod svoju sablju staviti pod svoju vlast, ob. vojnu
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju, usp. Palas, Palošija): Sȁblić (780, Sinj, Primorje, sred. Dalmacija), Sȁbljāk (1670, Ogulin, Slunj, I Slavonija), Sȁbljāković (Sabljáković) (Vinkovci, posvuda), Sȁbljār (Zagreb, Slavonija, Banovina), Sàbljarić (140, Karlovac, Duga Resa), Sàbljāš (Zaprešić, Krapina), Sȁbljić (1050, Zagreb, sred. Dalmacija, Slavonija), Sábljo (160, Osijek, Slavonija)
Etimologija
✧ prasl. *sablja (rus. sáblja, polj. szabla) ← turk. (kirg. sapy: sablja)
