sabíjati
sabíjati (što) nesvrš. 〈prez. sàbījām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
sabijati | |
prezent | |
jednina | |
1. | sabijam |
2. | sabijaš |
3. | sabija |
množina | |
1. | sabijamo |
2. | sabijate |
3. | sabijaju |
futur | |
jednina | |
1. | sabijat ću |
2. | sabijat ćeš |
3. | sabijat će |
množina | |
1. | sabijat ćemo |
2. | sabijat ćete |
3. | sabijat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | sabijah |
2. | sabijaše |
3. | sabijaše |
množina | |
1. | sabijasmo |
2. | sabijaste |
3. | sabijahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | sabijao sam |
2. | sabijao si |
3. | sabijao je |
množina | |
1. | sabijali smo |
2. | sabijali ste |
3. | sabijali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam sabijao |
2. | bio si sabijao |
3. | bio je sabijao |
množina | |
1. | bili smo sabijali |
2. | bili ste sabijali |
3. | bili su sabijali |
imperativ | |
jednina | |
2. | sabijaj |
množina | |
1. | sabijajmo |
2. | sabijajte |
glagolski prilog sadašnji | |
sabijajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
sabijao, sabijala, sabijalo | |
sabijali, sabijale, sabijala | |
glagolski pridjev pasivni | |
sabijan, sabijana, sabijano | |
sabijani, sabijane, sabijana |