rȏg
rȏg m 〈N mn rògovi/rȍzi, zb. rògōvlje〉
jednina | |
---|---|
N | rog |
G | roga |
D | rogu |
A | rog |
V | rogu / rože |
L | rogu |
I | rogom |
množina | |
N | rogovi |
G | rogova |
D | rogovima |
A | rogove |
V | rogove |
L | rogovima |
I | rogovima |
1. | a. koštan, šupalj ili pun izraštaj na glavi nekih životinja (govedo, srndać) b. takav ili sličan izraštaj na glavi nekih mitoloških bića |
2. | (ob. mn) poseban organ (puževa), ticalo |
3. | a. glazbalo kojim se daje znak za početak lova i sl. b. glazb. jedan od limenih puhaćih instrumenata [puhati u isti rog s kim, pren. držati čiju stranu, biti isto što i on]; horna c. etnol. pisak na gajdama |
4. | (+ potenc.) ono što je oblikom nalik na rog (šiljat kraj), završetak čega, izbočina, vrh Mjesečeva srpa |
5. | (mn) kose grede krovne konstrukcije, kraj grede koji strši iznad strehe |
6. | (mn) pren. bračna nevjera [nabijati rogove] |
7. | geogr. uski šiljasti rt |