Hrvatski jezični portal

rȍv

rȍv m 〈N mn ròvovi〉

Izvedeni oblici
jednina
N rov
G rova
D rovu
A rov
V rove
L rovu
I rovom
množina
N rovovi
G rovova
D rovovima
A rovove
V rovovi
L rovovima
I rovovima
Definicija
1. a. dugačak i dubok prokop u zemlji; jama, rupa, trap b. vojn. prokop u borbenoj liniji za utvrdu i zaštitu pri pucanju na neprijatelja
2. podzemni hodnik, tunel, podrov
Onomastika
pr. (etnici): Ròvan (Rijeka, Split), Róvčanin (Buje, Istra, Krk), Ròvina (Poreč, Istra), Ròviš (Labin, Primorje), Ròvišan (Glina, Banovina, Turopolje), Roviščánec (Čazma, Ivanić Grad), Rovìšnjāk (Rovišnjȃk) (Zagorje, Pregrada)
top.: Rȏv (hidronim, Baranja), Ròvine (Gospić), Ròvīšta (Glina); (naselja): Róvci (Križevci, 22 stan.), Ròviška (Glina, 259 stan.), Rovištánci (Koprivnica, 109 stan.), Rȏvno (Krapina, 154 stan.)
Etimologija
prasl. i stsl. rovъ (rus. rov, polj. rów) ≃ v. riti