Hrvatski jezični portal

ròštīlj

ròštīlj m 〈G roštílja〉

Izvedeni oblici
jednina
N roštilj
G roštilja
D roštilju
A roštilj
V roštilju
L roštilju
I roštiljem
množina
N roštilji
G roštilja
D roštiljima
A roštilje
V roštilji
L roštiljima
I roštiljima
Definicija
1. reg. željezna rešetkasta naprava za pečenje mesa na žaru; gradele [pečeno na roštilju]
2. meton. na takvoj rešetki pečeno jelo od mesa [danas na meniju imamo samo roštilj]
Etimologija
mađ. rostély ← njem. dijal. Roscht: ražanj, v. rost