romòriti
romòriti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. ròmorēći, gl. im. -rēnje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| romoriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | romorim |
| 2. | romoriš |
| 3. | romori |
| množina | |
| 1. | romorimo |
| 2. | romorite |
| 3. | romore |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | romorit ću |
| 2. | romorit ćeš |
| 3. | romorit će |
| množina | |
| 1. | romorit ćemo |
| 2. | romorit ćete |
| 3. | romorit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | romorah |
| 2. | romoraše |
| 3. | romoraše |
| množina | |
| 1. | romorasmo |
| 2. | romoraste |
| 3. | romorahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | romorio sam |
| 2. | romorio si |
| 3. | romorio je |
| množina | |
| 1. | romorili smo |
| 2. | romorili ste |
| 3. | romorili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam romorio |
| 2. | bio si romorio |
| 3. | bio je romorio |
| množina | |
| 1. | bili smo romorili |
| 2. | bili ste romorili |
| 3. | bili su romorili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | romori |
| množina | |
| 1. | romorimo |
| 2. | romorite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| romoreći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| romorio, romorila, romorilo | |
| romorili, romorile, romorila | |
Frazeologija
⃟ nit govori, nit romori upadno šuti, ušutio se, ne daje glasa od sebe
Etimologija
✧ vidi rȍmōn
