rȕknuti
rȕknuti svrš. 〈prez. rȕknēm, pril. pr. -ūvši, imp. rȕkni, prid. rad. rȕknuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ruknuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ruknem |
2. | rukneš |
3. | rukne |
množina | |
1. | ruknemo |
2. | ruknete |
3. | ruknu |
futur | |
jednina | |
1. | ruknut ću |
2. | ruknut ćeš |
3. | ruknut će |
množina | |
1. | ruknut ćemo |
2. | ruknut ćete |
3. | ruknut će |
aorist | |
jednina | |
1. | ruknuh |
2. | ruknu |
3. | ruknu |
množina | |
1. | ruknusmo |
2. | ruknuste |
3. | ruknuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ruknuo sam |
2. | ruknuo si |
3. | ruknuo je |
množina | |
1. | ruknuli smo |
2. | ruknuli ste |
3. | ruknuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ruknuo |
2. | bio si ruknuo |
3. | bio je ruknuo |
množina | |
1. | bili smo ruknuli |
2. | bili ste ruknuli |
3. | bili su ruknuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | rukni |
množina | |
1. | ruknimo |
2. | ruknite |
glagolski prilog prošli | |
ruknuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ruknuo, ruknula, ruknulo | |
ruknuli, ruknule, ruknula |
1. | (, na koga) navaliti, nahrupiti, nagrnuti |
2. | (što, koga) a. gurnuti, rinuti b. žarg. udariti |
3. | razg. (u šali) ostarjeti, postarati se |