Hrvatski jezični portal

rȕknuti

rȕknuti svrš.prez. rȕknēm, pril. pr. -ūvši, imp. rȕkni, prid. rad. rȕknuo〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
ruknuti
 
prezent
jednina
1. ruknem
2. rukneš
3. rukne
množina
1. ruknemo
2. ruknete
3. ruknu
 
futur
jednina
1. ruknut ću
2. ruknut ćeš
3. ruknut će
množina
1. ruknut ćemo
2. ruknut ćete
3. ruknut će
 
aorist
jednina
1. ruknuh
2. ruknu
3. ruknu
množina
1. ruknusmo
2. ruknuste
3. ruknuše
 
perfekt
jednina
1. ruknuo sam
2. ruknuo si
3. ruknuo je
množina
1. ruknuli smo
2. ruknuli ste
3. ruknuli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam ruknuo
2. bio si ruknuo
3. bio je ruknuo
množina
1. bili smo ruknuli
2. bili ste ruknuli
3. bili su ruknuli
 
imperativ
jednina
2. rukni
množina
1. ruknimo
2. ruknite
 
glagolski prilog prošli
ruknuvši
 
glagolski pridjev aktivni
ruknuo, ruknula, ruknulo
ruknuli, ruknule, ruknula
Definicija
1. (, na koga) navaliti, nahrupiti, nagrnuti
2. (što, koga) a. gurnuti, rinuti b. žarg. udariti
3. razg. (u šali) ostarjeti, postarati se
Etimologija
srvnjem. rucken