rẉdnīk
rẉdnīk m 〈N mn -īci〉
jednina | |
---|---|
N | rudnik |
G | rudnika |
D | rudniku |
A | rudnik |
V | rudniče |
L | rudniku |
I | rudnikom |
množina | |
N | rudnici |
G | rudnika |
D | rudnicima |
A | rudnike |
V | rudnici |
L | rudnicima |
I | rudnicima |
1. | složeni površinski ili podzemni objekt gdje se iskopavaju čvrste mineralne sirovine; rudokop |
2. | pren. obilat izvor, vrelo raznih spoznaja, izvor povoljnih prilika, dobre zarade [ (to je) zlatni rudnik] |