rȕkovati
rȕkovati nesvrš. 〈prez. rȕkujēm, pril. sad. rȕkujūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
rukovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | rukujem |
2. | rukuješ |
3. | rukuje |
množina | |
1. | rukujemo |
2. | rukujete |
3. | rukuju |
futur | |
jednina | |
1. | rukovat ću |
2. | rukovat ćeš |
3. | rukovat će |
množina | |
1. | rukovat ćemo |
2. | rukovat ćete |
3. | rukovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | rukovah |
2. | rukovaše |
3. | rukovaše |
množina | |
1. | rukovasmo |
2. | rukovaste |
3. | rukovahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | rukovao sam |
2. | rukovao si |
3. | rukovao je |
množina | |
1. | rukovali smo |
2. | rukovali ste |
3. | rukovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam rukovao |
2. | bio si rukovao |
3. | bio je rukovao |
množina | |
1. | bili smo rukovali |
2. | bili ste rukovali |
3. | bili su rukovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | rukuj |
množina | |
1. | rukujmo |
2. | rukujte |
glagolski prilog sadašnji | |
rukujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
rukovao, rukovala, rukovalo | |
rukovali, rukovale, rukovala |
1. | (čime) upotrebljavati, služiti se oruđem, oružjem ili općenito raznim predmetima |
2. | (čime) upravljati, ravnati |
3. | (se) svrš. pružiti jedan drugome ruku u znak pozdrava, obećanja, davanja riječi, pogodbe i sl. |