Hrvatski jezični portal

rúčati

rúčati (, što) dv.prez. rẉčām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Dv.
infinitiv
ručati
 
prezent
jednina
1. ručam
2. ručaš
3. ruča
množina
1. ručamo
2. ručate
3. ručaju
 
futur
jednina
1. ručat ću
2. ručat ćeš
3. ručat će
množina
1. ručat ćemo
2. ručat ćete
3. ručat će
 
imperfekt
jednina
1. ručah
2. ručaše
3. ručaše
množina
1. ručasmo
2. ručaste
3. ručahu
 
aorist
jednina
1. ručah
2.
3.
množina
1.
2.
3.
 
perfekt
jednina
1. ručao sam
2. ručao si
3. ručao je
množina
1. ručali smo
2. ručali ste
3. ručali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam ručao
2. bio si ručao
3. bio je ručao
množina
1. bili smo ručali
2. bili ste ručali
3. bili su ručali
 
imperativ
jednina
2. ručaj
množina
1. ručajmo
2. ručajte
 
glagolski prilog sadašnji
ručajući
 
glagolski prilog prošli
ručavši
 
glagolski pridjev aktivni
ručao, ručala, ručalo
ručali, ručale, ručala
 
glagolski pridjev pasivni
ručan, ručana, ručano
ručani, ručane, ručana
Definicija
uzeti, uzimati, jesti, pojesti ručak; objedovati