Hrvatski jezični portal

rúža

rúža ž

Izvedeni oblici
jednina
N ruža
G ruže
D ruži
A ružu
V ružo
L ruži
I ružom
množina
N ruže
G ruža
D ružama
A ruže
V ruže
L ružama
I ružama
Definicija
bot.
1. biljni rod (Rosa) iz porodice ruža (Rosaceae) s o. 100 vrsta, ukrasna vrtna, kultivirana ili šumska trnovita biljka s mirisnim cvjetovima raznih boja; rusa
2. ukras ili uzorak u obliku ruže
Sintagma
bijela ruža (Rosa alba);
divlja ruža (R. canina, R. tomentosa, R. arvensis); šipak;
duhovska ruža, v. božur;
rat ruža (dviju ruža, crvene i bijele ruže) pov. građanski rat u Engleskoj (1455—1485) između dinastija Lancaster i York (u grbovima su imale ruže);
ruža mjesečarka bot. (R. galica i R. indica);
ruža stoperka, stolista ruža bot. (R. centifolia);
ruža vjetrova meteor. dijagram koji pokazuje režim vjetrova na nekom mjestu: smjer, jačinu i sl.;
zimska ruža bot. (Tanacetum indicum);
žuta ruža bot. (R. eglanteria)
Frazeologija
(ne) cvjetaju mu ruže (nema) ima sreće, u životu, u životu mu sve (teško) lako ide
Onomastika
Rúža ž. os. ime (narodno), usp. Rozalija; hip.: Rȕžica
pr.: Rúža (Zagreb, Varaždin, Slavonija, Dalmacija), Rȕžāk (240, Zabok, Zagorje), Rùžek (Ivanić Grad, I Slavonija), Rùžević (Split, Vukovar, Gorski kotar, Hvar), Rȕžica (Kaštela, Omiš, Jastrebarsko, Zadar), Rúžič (Međimurje, Istra), Ružíčanin (Vrgorac, Ploče, Metković, sred. Dalmacija), Rȕžičić (180, Požega, Trogir, Rijeka, Slavonija), Rȕžička (230, Daruvar, Baranja, Kutina, Slavonija), Rúžić (3240, Primorje, Labin, Istra, Gorski kotar, Međimurje)
top. (naselja): Rúžić (Drniš, 463 stan.), Rúžić Sèlo (Rijeka, 583 stan.), Rúžići (Opatija, 117 stan.; Labin, 126 stan.; Poreč, 3 stan.)
Etimologija
stvnjem. rōsa ← lat. rosa