Hrvatski jezični portal

rẉno

rẉno sr

Izvedeni oblici
jednina
N runo
G runa
D runu
A runo
V runo
L runu
I runom
množina
N runa
G runa
D runima
A runa
V runa
L runima
I runima
Definicija
1. prirodno pokrivalo od vune na nekim životinjama (ob. ovcama)
2. vuna koja izraste ovci od jednog do drugog striženja
Onomastika
pr. (nadimačka): Runjájić (Knin, Bjelovar, Trogir, Banovina), Rùnjāk (140, Zlatar Bistrica, Podravina), Runjávec (Vrbovec, Bjelovar), Rúnje (600, Sinj, Slavonija, Dalmacija), Rúnjić (260, Split, Runjić kod Splita, sred. Dalmacija)
top.: Rúnjavica, Rȕnjavā glàvica
Etimologija
prasl. *runo (rus. runó) ≃ lit. rauti: guliti